On se igra s lopticom jer se nitko drugi ne želi igrat s njim…

On se zove Mala Nevolja Antun i tolko su ga puta istukli do sada
da je odlučio da više nikome neće ostati dužan
i sad on pravi reda i tamo di red već sasma solidno vlada,
a sladak je ko torta
i malecki je ko biber,
nemoš ostat ladna nad njim!

Žao mi ga jer ga niko ne kuži. Onaj ko je sastavljao terijere je ugurao previše toga u premalo tijelo pa to stalno kipi van,
ko nije živac taj neće kužiti kakav je to filing kad ti je koža tijesna
i kad imaš tolko toga za reći, tolko toga za dati,
za podijeliti, imaš tolko toga što zna volit (takvi i ginu za ljubav ako treba!)
a nemaš s kim sve to…

Sva ova književnost i pjesništvo što se kunilo u rezanje žila, pucanje srca i sve ostalo
pojma nema ništa o tome kolko Antun znade SVE o tome!

E sad, ja sam ga vidjela u svijetlu koje želim i vama baciti na njega, jer nije on kriv što živi u samo 4000 kvadrata sa još 180 pasa,
nije on kriv što ljudi izbacuju pse pa su smislili ove konclogore
kojima se dodalo malo boja i dobre proze pa se ljudi tješe da je psima tamo dobro
a ne bi nikad sami pokušali živit s TE strane ograde,
Antunove strane ograde.
Ja ga vidim koliko se veseli šetnjama, s koliko iskrene (tolko jebeno iskrene da me sva ljudska “iskrenost” nakon njega čini indiferentnom jer shvaćam svaki put iznova kolko u životinjama žive prave stvari, one koje smo mi davno izgubili)
želje za društvom kreće u nju, kako daje povodac u ruke potpuno nepoznatim ljudima,
kako vjeruje, kako živi u trenu
i nikoga ne krivi što ga ne odvodi kući,
što ga svodi samo na epizode,

zato ja ne mogu bez krivnje…

Antun je lik kojemu možeš milion puta baciti lopticu i on će tu igru
voljeti ko da ju je on izmislio, pardon! – voljet će ju kao da si je ti izmislila 
U šetnji je dovoljno da mu fićneš, dovoljno je (premda ga sve zanima!)
da zna da si tu i on će paziti na tebe,
jer ti koja mu činiš tu ljepotu (pa makar i na tih pola sata), tebe treba čuvati ko zjenicu u oku
i Antun će to učinit kak treba, cijelim srcem svojim!

Antun ne kuži ovaj svijet, ne zna šta se od njega očekuje. On je jedan od onih sirotih pasa kojeg ili drugi psi tuku ili on tuče njih. Nije divljak koji odma kreće na vrat, nije od onih koje ne možeš kontrolirati,
on je jednostavno pas koji se nije snašao u svijetu za koji ga niko nije pitao
nego se morao snalaziti i braniti,
zato je malo takav ispao.
Al kažem vam da je Antun točno pas kojeg mogu vidjeti i u stanu izvaljenog na kauč (voli on komociju, ko ne voli? )
i pas kojeg vidim u šetnji, u igri s lopticom, u igri s drugim psima (skuliranim psima )
pas koji ne bi štedio srce
ne bi štedio na ničem kad bi vas volio

samo da mu nađemo nekog
ko bi volio njega