Azulu su pronašli vikendaši kraj svoje vikendice.
Punu krpelja, krastica, dehidriranu i izgladnjelu.
Tko zna koliko je dugo lutala i koliko je dugo njena meka dlaka gorila na ovim strašnim vrućinama.
Ima tek oko 2,5 mjeseca i već se upoznala s ružnom stranom čovjeka i života.
Umorna i iscprljena, ipak je zadržala pozitivan karakter.
Iako ostavljena, veseli se čovjeku, psima, macama, djeci.
Iako iznevjerena, još uvijek vjeruje.
Azula će biti nekome divna životna suputnica,
naučila se nositi s teškoćama, ali za ljepote još nije stigla saznati.
Azula čeka kod nas,
okružuju je ograde i silan lavež pasa.
I nema ona pojma gdje je došla ni što se dešava.
Ali ne skida osmjeh sa svoje male njuškice,
mi smo joj šapnuli da je odsad čeka sam lijepo.
I da to lijepo neće morati dugo čekati,
jer baš na tu ogradu koja ju okružuje doći će onaj koji je tu samo zbog nje.
Baš takve kakva je,
zbog njenog vedrog duha i borbenosti.
I od tada više ništa neće biti isto,
sve će biti puno ljepše,
jer nema većeg bogastva nego kad po tebe dođe tvoj čovjek i kad ti postaneš samo njegov pas!
Azula čeka u udruzi,
a mi u inboxu.
I svi smo jednako nestrpljivi!