Ma ne zove se on džaba Beg!  

I nije cicija! 

Hjoooj, on je takav lik, samo da znate
da bih zapravo, eo tolko ste čekali i toliko nagovarali,
al da – eo izdat ću knjigu
i cijela će bit o ovom psećem čeljadetu
koji tooolko unosi vedrine u svaki dan da ću dobrooo razmislit oćul vam ga uopće dat iz Azila 
(ovo je bila šala, nemoj neko slučajno da pomisli tako nešto!  )
Beg je mlad dečko, rođen 2018., nije ni stigao uozbiljit se u životu (falabogu  )
i di god ima nekog smijeha tu je on.
Kao da viri iz svake slikovnice koju sam kao dijete obožavala,
jer taj mali zvrkan (ma onak je šlang,
podsjeća me na mnoge pse koje sam u Azilu voljela,
i koji su isto tako malo bili spičeni ko on 
Živi sa Alfom i Hindom i obzirom da ga Alfa ne šljivi 5% prikrpeljio se Hindi
pa kad odemo dolje u šetnju, pa kad ih pustim bez povodca,
njih dvoje gledat kako se igraju, trče, luduju…
ma, pa poživim danima još na tom prizoru…

Sve ga zanima, hrana posebno 
I premda je onak šlang bome kad ga ponudim nikad ne odbije 
Prvi put kad sam ga povela sa novim cimericama u šetnju i obzirom da cure dugo znam i dugo se šećemo bez povodca,
pa njega kao novajliju nisam znala bil il nebi
al sam se odvažila
i nisam požalila!
Znači pas me vidi drugi put u životu,
ja ga pustim s povodca i on nikud ne ode.
Et i to je nešto
što dovoljno govori o njemu, jelda? 

Ponositi kum mu je Nenad Bukvic,
a kumići cijeli 5.a OŠ Petrijevci 
a želite li još koju Begovu fotku vidjet stavim ih u komentare
a želite li ga uživo vidjeti, znate gdje je Azil