Dvije najsjajnije zvjezdice sletile u oka dva
da bi svijet dobrotom i nježnošću obasjala.
Eto takva je naša mala Danijela sva, od mekoće satkana.
I kad biste ju poželjeli upoznati samo, vidjeli biste što i ja, da šteneće srce ovo
samo za radost zna.
Ruke što su ju kao malu ostavljale, sad su omaglica prošlih dana tek, polako, ali sigurno zaboravljanih.
Učimo ju da se samo dobre ruke broje, one što maze, hrane i u šetnju vode. A ona ih neumorno traži i onda kad smo u prolazu samo, nesvjesna nedostatka ruku u Azilu, udomitelja van Azila, dobrih ruku općenito.
Pa kad uhvatim vremena da joj tepam malo, pričam o plavim povodcima, rozim bazenima, crvenim zdjelicama, o šarenom velikom svijetu i dječjim ručicama koje su najdobrije od svih.
Ako zasvijetli još koja zvjezdica negdje, možda se karte slože, pa neke posebne ruke otipkaju Pismo kako je Danijela došla kući.

Rođena je 1.1. ove godine i bit ce manjeg rasta.