Zapravo uopće nije bio dug put iz onog ćumeza iz kojeg smo ju spasile
i ovog osmijeha, njene volje da se samnom prepire (oko toga kolko godina ću napisat da ima  ),
nije!
Samo eto sreća što je idiot koji ju je držao skupa sa Lenom u metar sa metar boxu iza kanti za smeće
otišao u zatvor
pa su one izašle
iz zatvora.
Isti dan su nas ljubile, veselile nam se,
drugi dan već su išle u šetnju,
život konačno izgleda kao da može biti lijep!

Dale smo joj ime Divna. Zato što jest divna,
zato što je tolko divna da bih ja sad brzo, čim prije,
da ode i iz azila, da joj netko nadoknadi one godine tuge i robovanja
sasvim krivom čovjeku.
Divna se rodila 2012. i jako me podsjeća na Jelenu (jel se sjećate nje?) koja je 10 il čak 11 godina provela u azilu i onda našla svoju srodnu dušu, danas je srećem u šetnjama gradom, nasmiješenu i sretnu, skroz sretnu,
a Divna nema tolko vremena za čekanje, ona je svoje jadna “odradila”,
mirna, draga i dobra kakva jest – pa valjda će naći utočište u nečijem srcu,
nekom od vas koji sad ovo čitate
i znate, znam da znate, da ste si suđeni,
samo mi se trebate javiti!

A Divna nam, u međuvremenu, dok ne dođete svaki dan
zahvaljuje svojim divnim srcem što smo je spasile
a ja znam
da naš posao još nije gotov.
Dokle god ju s vama ne upoznamo…