Zaprimili smo starijeg psa. Nije mogao ni glavu podići, a kamoli ustati. Vrat pun ugriznih rana, svaka rana vrvi crvima. Vjerujte mi, tko nije to nikad vidio ne može zamisliti kako to izgleda. I taj zvuk. Operacijski zahvat je bio jedino rješenje iako radi stanja u kakvom je bio, nismo čekivali da će preživjeti anesteziju. Ali je, i to dva puta. Nakon dosta truda rane su očišćene, počele su zacjeljivati, a on polako počeo dobivati na snazi. Onda nam se javio netko tko ga je hranio i tko nam je rekao njegovu priču. Prije 18 godina netko je u blizini kuće gospodina koji nam se javio izbacio kujicu sa dva šteneta. Ubrzo nakon toga, mamu i jedno štene netko je ubio i drugo štene ostalo je samo. Ne znaš koja strana priče je groznija. To štene se nikad nije dalo uhvatiti, ali ljudi su ga hranili i nazvali Jelenko. To je bio on. Što mu se desilo da je zadobio takve rane, ne znamo. Ali sad je prvi put nakon 18 godina na sigurnom. U Skloništu ima puno mlađih i, budimo slobodni reći, atraktivnijih pasa koji traže domove i nitko za njih ne pita tako da smo svi svjesni da će Jelenko možda ostati kod nas do kraja. Ali, nikad se ne zna. Možda i on dobije priliku vidjeti da ima još nešto bolje od Skloništa. Još se boji ljudi, ali idemo korak po korak. Evo, sad znate sve što znamo i mi. Dijelite priču dalje, a ako imate kutak mjesta, razmislite da ga možda udomite. Ha? Možda? 

Jelenko čeka u Skloništu za nezbrinute životinje Lič: