neke oči jednostavno jače sjaje…

I nije do toga šta (ili ko) se ogleda u njima (nikad nije!) nego do onog što živi
iza tog oka.
U džepiću mozga u kojem leži (i sanja  ) duša 

A Katjina duša sanja u duginim bojama 
Vidim to, čoeče, pospe me tim prahom vilinskim, svaki put kad zine
u osmijeh
a stalno se smiješi 

Pa ja taka, ko pijana, mogla bi je onda gledat satima taku od radosti i čistoće davanja. Takvu sačuvanu od loših misli i zamjeranja.
Taj repić zbog kojeg mi izgleda ko skakutavo jare a ne pas 
Te zaljubljene oči
koje me postide vlastite vrste
pa poželim bit bolja.
To malo djetinje stvorenjce (pa mlada i mala! 2019. godište i nema 10kg u njoj!) za koje znam (ma znam, pa vidim ju! Imam i ja oči iza kojih postoji jedan džepić…  )
da će jednom biti najvjernije biće nekom. Radost, igra i vjernost.
I ništa manje, da znate, ne tražim za nju 
Nisu oni tu samo da daju!

kuma (kojoj šalje osmijeh  ) je Jelena Vlahović