Ksenija je imala sreću
pa je naša volonterka stala autom baš tamo
i skrenula pogled prema kanalu.

tko zna koliko je Ksenija tamo čekala?
tko zna koga je Ksenija tamo čekala?

ucrvana, polomljena, uplašena…
mjesecima je bilo upitno hoće li preživjeti.
mjesecima smo pokušavale zadobiti njeno povjerenje!
tko zna, možda je to baš zbog toga kad je i kako nađena na ulici.
u našim prvim susretima, ne zna se tko se koga više bojao:
Ksenija mene ili ja Ksenije 

kroz vrijeme koje smo provele zajedno,
prvo smo se izbjegavale, pa tolerirale…
pa zavoljele.

skužila sam zašto smo imale odnos “na daljinu” 
Ksenija ne poklanja povjerenje dok ne skuži da ga nećeš iznevjeriti!
i posebna je ta ljubav,
pogotovo ona koja se rodila nakon što smo zajedno srušile zidove nepovjerenja 

Ksenija je rođena 2016. godine,
a ni sanjala tada nije da će jednog dana biti
jedna od onih pasa kojima je Azil postao dom.
i bit će jedini dom koji će poznavati jako dugo.
dok ne dođe osoba koja će vidjeti dalje od toga
da je pas sa posebnim potrebama,
osoba koja će prepoznati njeno ogromno srce
koje voli najjače na svijetu!

ne brinite, nije Ksenija sama 
ima ona nas, koji ju volimo najviše, a ima i kume i kuma
Iva Štefančić, Mirna Jurković , Vlatka Jibai, Zorica Benci, Ana Ramljak Pašiček, Ines Šalinović, Jelena Lalić, Lidija Šokec i Jure Šiljeg
i cijeli Dechatln tim ( Tea Šojat )

zbog kojih su joj azilski dani lakši