I što sad reći? Lucky je imao toliko sreće da je opet postao skloništar, njuška koja opet traži dom i obitelj. Nadamo se da će ovaj put to biti TO 

Prvi put udomljen kao slatko, brkato štene, vraćen u Sklonište jer je “kopao rupe u dvorištu”. Ljudi koji su do tog dana bili njegovi su jednostavno otišli, tek tako, a njega ostavili kod nas da još danima sjedi pokraj ograde i gleda niz cestu, da čeka da se vrate po njega. Drugi put udomljen i vraćen jer “nije ništa naučio i nije psihički stabilan”, što god to značilo. Koliko god pokušavamo to pokopčati, ne ide nam. A mi ćemo vam sad reći kakav je Lucky stvarno.

Srednjeg rasta, sladak k’o šećer, pun one pozitivne “nabrijane” energije, sve ga zanima i sve mora vidjeti, voli šetnje, voli jurnjavu za pticama, leptirima, a kojiput i za vjetrom, voli pričati, ne mota se pod nogama jer je uvijek u nekom poslu i avanturi, ali kad ga uhvati volja i kad pronađe malo vremena onda poludi za maženjem i češkanjem, sa drugim psima se slaže bez ikakvog problema, ako je netko za igru to je super, ako ne to je isto super, njemu je sve super!

Eto, to je Lucky. I sad ponovo traži dom.

Ako se odlučite na udomljenje, razmislite. To nije igra ni za nas ni za njih. Dođite, upoznajte psa koji vas zanima. Dođite ga izvesti u šetnju više puta. Prespavajte odluku, pa ako treba i nekoliko noći. Ali kad odlučite, budite svjesni da je onda njihovo srce u vašim rukama.