“Marina, ti si bila moja plima
Marina, svetlo, tama, leto, zima
i verujem jos, u tome je spas
i cesto tako smisljam
neki zivot za nas
a tada, javi mi se stvarnost
setna ko violina…”

Đole ubode svaki put, on je uvijek znao kome je pisao pjesme
a ja znam svaki put kome ih pjevam pa smo nekako s godinama ispali dobar par 
i naravno da onda i u Azilu prepoznajem te posebnosti u očima, osmjesima,
širini, dužini i težini srca
i naravno da znam da svaka od njih zaslužuje svoju pjesmu
i točno znam čija je koja 

A na Marinu bi mogla jedna cijela pjesmarica biti naslovljena, mnogi stihovi podvučeni
i bila bih sretna tad što ona ne zna čitat
jer znate kakva je poezija, sva sjetna
a život imade i sunce i Dravu i imelu koja visi s topola i ruku koja ti obećava
i sve to puno ljepše uživo izgleda, majkemi stvarno puno ljepše nego u pjesmama
pa joj radije poklanjam šetnje
negoli stihove 

A to ja ovako sad s vama mogu riječima da se igram, ko s njom i lopticom ispod Azila 

Marina je stvarno divna, i stvarno mi Đole svira u ušima svaki put kad ju zovnem,
ono što najviše volim jest to što mi se ona odazove
baš ko da i njoj Đole svira u ušima
pa ko da se savršeno razumijemo 

Rođena je 2.9. 2020. To onako odoka, nije da su poslali i knjižicu s njom kad su je na obilaznicu šutnul.
To što ima dvije godine znači da je taman, taman ju je prošla faza adolescencije, uništavanja, ludovanja i svega što djetinjstvo nosi, sad je pristojna cura,
jako privržena i jako dobra s ljudima,
druge pse jako ne voli. Ne kažem da nije moguće raditi s njom kako bi se taj problem riješio, ja samo kažem da je nama to u azilu nemoguće
i na to terbate misliti odnosno to trebate ukalkulirati u svoju odluku
razmišljate li o njenom udomljenju a ja stvarno držim fige ko mutava da razmišljate! 

U šetnji je gospođa i to baš volim kod nje
zato mi i stigne svirat u ušima