Zacakle ti oči
tako
ponekad
pa onda kažem:
jebeš sve ove lampe ulične,
sad vidim kud hodam.

Zahvaljujući Moliju i svim njegovim cimerima i cimericama (neki nose i tužne titule “dugogodišnji”, baš kao i Moli)
ja sam danas bolja osoba,
sad trebam vratit dug 

Moli je rođen u listopadu 2013. i odonda živi u Azilu, i koliko god se mi trudili, koliko god on bio lijep on je ipak samo Azil,
nekad tužnija ponekad sretnija ali samo stanica prema potrebi koju svi osjećamo, a koja je opet, svaka za sebe, tako jedinstvena – potreba za pripadanjem.
Ja mogu pripadati u Azil ali Moli ne može,
zato stisnite taj šer,
dajte da ovaj toliko poseban pas
nekome jednako posebnome (nekome koga Moli neće morati dijeliti na 180)
svijetli
da i ta/j zna kud ide!

kuma: Tanja Damjanović