za rijetko kojeg psa kojeg primimo znamo odakle dolazi.
izlazimo na intervencije, pronalazimo pse na svim mjestima na kojima ih ljudska mašta u suradnji sa tijelom može odvesti, daleko od njihove prave stvarnosti.
uglavnom sjećanja na ružna mjesta i loše ljude psi koji dolaze kod nas čuvaju sakrivene u najzaštićenijim dijelovima svog srca
i ne usude se baš pričati o njima jer nije baš lako izložiti svoje srce opet,
nikad ne znaš na koga ćeš naletiti…

Nadan je živ zahvaljujući susjedima koji su prijavili da je u kući na adresi u Osijeku pas zatvoren bez hrane i vode 8 dana.
8 dugih, dugih dana.
došao nam je po nalogu veterinarskog inspektora i time smješten u naše sklonište…
i tužno je što je samim dolaskom kod nas dobio puno više nego što je imao.
tko zna jesu li se Nadanu obraćali nježnim tonom
jesu li ga ikad izveli da vidi svijeta osim tih kvadrata koji su mu namijenjeni,
a koji su mu skoro postali zadnje što je u životu vidio
i je li im se veselio kako se veseli nama?

Nadan je predivan pas srednjeg rasta, predivan sa ljudima (točno žalim za svim vremenima koje je proveo sa ljudima koji ne zaslužuju njegovu pažnju)
i još divniji sa psima.
strpljiv, staložen, nježan… ma, duša od psa 
i tu je s nama jer netko nije zatvorio oči,
netko drugi je reagirao,
nadležne institucije su regirale…
i Nadan se danas smiješi!
neka njegovo današnje veselje bude nagrada i motivacija svima vama (nama  ) koji ne zatvaramo oči na nebrigu i zanemarivanje.
neka njegovo današnje veselje bude temelj za sve ostale lijepe stvari koje mu život tek treba donijeti.
kumu, kuma, šetnju, izlet, udomljenje…
baš sve Nadan želi i treba!