I evo mog zloduhića da i njega predstavim cijelom svijetu! 

Vid ga što se folira na fotki, kao sav romantičan, gleda negdje u daljinu,
zbraja misli….
Aha 

Al ga volim da pojma nemate, šta god o Nomiju pričali (i šta god bila istina od toga  ) 
Kad ga se sjetim, tromjesečnog klinca; gladnog, mršavog (onolko da ti dođe da potražiš to smeće koje ga je dovelo do tog stanja), dehidriranog,
pod temperaturom od sunčanice i
stisnutog uz brata Nimu, kojem je jedinom vjerovao,
još duuuugo nakon dolaska u Azil.
Dogodilo se to ljeti 2019.
Nimo je brže napredovao što se tiče stjecanja povjerenja u ljude,
Nomi i dan danas ima svoju zadršku.

A ja ga baš volim.
Volim njega i Cicibelu, cimericu mu, spustit dolje pod Azil uz Dravu, volim tu njegovu radost življenja
i tu odanost, to koliko je on vezan uz Cicibelu to je čudo jedno!
Zato znam da bi, kad bi netko imao vremena i volje radit s njim
odnosno dati mu vremena i ljubavi,
mislim da bi bio najodaniji pas na svijetu!
Kad recimo zovnem njih dvoje u tim šetnjama, znate ko mi prvi dotrči?
Premda i Ciciku smatram jako privrženom i poslušnom!
Milina mi je s njih dvoje šetati, doslovno uvijek mogu telefonirat, slušat glazbu, radit šta god oću neovisno o njih dvoje i njih dvoje trčeee,
igraju se, skaču jedno po drugome pa malkoc po meni
i prate moj korak i moj put!
I oni su mi među najdražim partnerima za šetnju! 

Nomi je dobar dečko kojem su se dogodile loše stvari u životu.
Al svatko zaslužuje priliku,
i ja sam sigurna da bi je on opravdao!
Baš jesam i baš zato bih voljela da ukoliko imate junačko srce, ono koje razmišlja van okvira
da nam se javite pa da vas upoznamo
i da stvorimo neku novu najljepšu priču na svijetu! 

Ponosne kume: Manuela Šestan, Tena Kuzmanović i Alma Pfeifer