Pita me volonterka jučer:
Pa jel ova kujica trudna???
Ne, nije ta kujica trudna, ta kujica je naš Sarvaš 
Gospon Sarvaš, glavom, bradom, kratkim nožicama i okruglastog tijela 
On za sobom vuče tešku životnu priču, baš kao i svi koji su kod nas, samo neke te malo više pogode…
Udomljen iz Azila prije koju godinu, živio ko car!
Imao samo svog čovjeka, samo svoj kauč, svoju kuću, svu ljubav svijeta, baš sve što si možeš zamisliti, svog najboljeg prijatelja…
Život kao život, često govno prema nedužnima,
učinio je to da najboljeg prijatelja jedan dan nije više bilo, nije bilo doručka, toplog dodira, priče pred spavanje…
Ko grom iz vedra neba..
Njegov najbolji prijatelj je umro, a Sarvaš opet ostade sam na svijetu…

Ono što me kod njega najviše fascinira je životna radost koju nosi u očima, nada i ljubav baš prema svima! I bez obzira koliko mu je teško, neće to pokazati, razveselit će se sakome tko dođe, svim kerovcima i ljudima, svima će baš on pružiti utjehu i ruku prijateljstva, jer to je ono što najbolje zna 

Sarvaš je rođen u ožujku 2017. godine, uskoro će napuniti 5 godina, narastao je nešto manje od koljena, pa da nije nabio koju kilu viška, reko bi čovjek taman za u krilo!
Naučio je na suživot sa ljudima i drugim kerovcima, na red u kući i izvan nje, na šetnje na povodcu i bez njega, na život baš onakav kakav i treba biti!
Pa eto, uzmite ga u obzir ukoliko tražite novog najboljeg prijatelja, mirnog i dobrodušnog,
vratit će vam bar sto puta više 
A dok Sarvaš čeka svoj novi dom, volio bi se pohvaliti nekom kumom ili nekim kumom 
ako mu želite kumovati, javite mu se u inbox, bit će počašćen