kad bih nabrajala razloge iz kojih ljudi napuštaju pse,
vjerujte mi,
ne bi im bilo kraja.
već klasični je selidba u inozemstvo,
kao da stranci ne znaju da psi postoje i da vrlo rado žive sa svojim ljudima u kući.
kao da se sele u paralelni univerzum u kojem briga o psima ne postoji kao takva, a psi su neka mitska bića o kojima se samo slušaju tužne priče.
pa onda lokalne selidbe, kao da ne postoje stanodavci koji će pristati na psa u stanu.
možebiti da smo mi svi koji živimo u podstanarstvu sa svojim psima luđaci ili samo nevjerojatni sretnici pa smo našli taj jedan jedini stan koji postoji na ovom svijetu a psi smiju u njega, koji plaćamo da u njemu može biti i pas.
zatim imamo ljude kojima umre član obitelji
pa se rodbina potuče oko nasljedstva,
a baš nitko ne odluči skrbiti o starom i bolesnom psu
koji je preminule ispratio na bolji svijet
i sad to nitko od preostale rodbine ne želi učiniti njemu.
i to mi je posebno tužno, baš zato što bih se osjećala kao da sam žestoko podbacila u životu ako baš nitko od mojih prijatelja i rodbine ne želi preuzeti moga psa, moju sreću i moju ljubav u slučaju da ja više ne mogu brinuti o njoj.
imamo i bizarne razloge, kojih smo se naslušale i previše.
npr. pas se boji grmljavine pa bježi kada pada kiša,
ili se želi skloniti unutra, a to mu nije dozvoljeno.
pa onda: imaju dva psa koja bi parili, ali ne bi baš da se spare mama i sin pa bi sina dali nama u Azil a mamu parili da rađa dalje.
imamo i one ekstra tužne,
kada bi se rješavali svog starog psa i dali ga nama u Azil,
a od nas udomili štene.
i baš sve to poprilično frustrira,
cijelo vrijeme osjećamo se kao da gasimo požar
koji ljudi non stop potpaljuju.
psi su članovi obitelji, nisu trenutna zabava ili briga dok vam ne dosade ili vas nešto preče zaokupira u životu.
iza svakog tog razloga, koliko god on bizaran bio, stoji jedno slomljeno srce
i pogled kroz ograde azilskih bokseva prepun upitnika.
i to je jedino važno.
ako ne možete biti tu za vašeg psa kada god je to potrebno,
nemojte mu niti davati lažnu nadu.
nemojte imati psa.

na fotki je Jasmin, Azil Udruge Pobjede
Jasmin još uvijek čeka svoje ljude!