a gle njega, sunca slatkog,
što pozira! 

Obi je jedan od tri bebe koje su ostavili u grmlju na plastičnoj vrećici sa samo 2-3 dana starosti.
neš’ ti početka života,
nekome je tako jednostavno bilo to napraviti da me pomisao na to zapravo straši.
tri mala života potpuno ovisna o svojoj mami (sirotici nesretnoj koja je tamo i ostala)
uzmeš, šikneš na ulicu i nastaviš sa svojim životom.
ono, ta osoba je nečiji susjed, brat, muž, sin…
kako, ali kako?

zvijezde su se u njihovom slučaju posložile tako da ih je primjetila osoba relativno na vrijeme
pa smo stigle po njih prije nego li su umrli od pothlađenosti (tako mali bebači ne mogu niti tjelesnu temperaturu sami regulirati)
a Sanja ih je prihvatila a privremeni smještaj
i bila im majka od koje su tako nepravedno odvojeni.
(da je pravde, mogle bismo i tu siroticu spasiti)

oni su sada, da to tako kažemo,
veliki bebači!
počeli su jesti sami, same plusiće dobivaju u bilježnicu 
i imali su prvi fotosešn za koji se nadaju da će im donijeti epilog kojem se svi nesretni psi nadaju – njihove obitelji 

Obi je najmirniji od svih, mala nježnica (pa pogledajte ga samo  )
i baš se ponaša kao bebač. voli spavati, klopati i bježati od sestara dok se igraju,
njemu je to previše 

u novi dom ići će cijepljen i čipiran,
a na vrijeme ćemo osigurati i kastraciju za njega.
kontakt za njega je naš inboks,
obećajem da ću mu sve što budete pitali prenijeti