TERRY, JEDINI PREOSTALI PESONJA U NOINOJ ARCI IZ POTRESOM POGOĐENOG PODRUČJA, ČEKA NOVI DOM
Ja sam Terry i u siječnju sam kao osmomjesečni pesonja došao na privremeno čuvanje u Noinu arku. Mjeseci su prolazili, a moji ljudi su stalno odgađali dolazak po mene
. Rijetko su i pitali za mene. A ja sam čekao i čekao…a dok sam čekao izrastao sam u pravog zgodnog momčića
. Za to vrijeme su me volonteri svašta naučili i sada znam lijepo šetati na lajni, pristojno uzeti keksić, uživati u maženju i igranju. Ali “moji” ljudi nisu došli po mene…e pa zato sam odlučio potražiti nove
. Osam mjeseci mojeg mladog života proveo sam čekajući u skloništu i sad je stvarno dosta. Pa samo sam ja još tu, svi moji kompići iz poplavljenih područja su u svojim domovima. To me rastužuje, kao da sam ja najgori, a stvarno sam dobar i veseli, jesam živahan, ali moje duge nogice žele slobodno trčkarati, a moja njuškica želi istraživati. Nadam se da će netko ubrzo doći po mene da i ja upoznam život izvan Noine arke, jer onaj stari život sam već odavno zaboravio. Veliki sam dečko u tipu ovčara i jako si želim novi dom
.
