Beba.
Miš maleni.
Borac najveći!
Čini mi se nemogućim,
osjećaje koji struje, pretočiti u slova.
Recimo da ovaj osmijeh,
ako me počasti njegovom ljepotom,
ispuni cijeli jedan svemir dugama,
da me baršun njegovog lica pozdravi pusom i uljuljuška u meki polusan, onaj zbog kojeg bi kapke najradije vječno držala sklopljenima,
samo da ga ne izgubim u trenu.
da me ta suza u kutu lijevog oka razdire, uvijek, i kada ju ne vidim.
ona je znamen napuštanja,
krhkosti života, slomljene kralježnice, ograničenja, čekanja,
nadanja.
Sada kada je najgore iza njega,
samo jedno prizivam,
one koji će njegov svemir ispunjavati baš tim jarkim bojama,
pusama mu snove pretvarati u stvarnost,
i onu suzu, najljepšu i najbolniju,
začarobirati ljubavlju u radosnicu
Benković je rođen 2012.