ne znam znate li da postoji jedna mala Kontra

koja je u samo mjesec dana doživjela izbacivanje pa azil pa udomljenje pa vraćanje pa skoro iskrvarenje.
Zvuči ko neki Scorseseov film jel da?
e a ono najobičniji balkanski horor.

Pa pogledaš to malo stvorenjce od samo 7,8 kila koje se ne usudi pogledati te u oči kad joj se obraćaš jer ono što je ona naučila o ljudima nije vrijedno gledanja im u dušu.
Toliko je plaha da je kad je stigla nakon sterilizacije kod naše volonterke na oporavak nije izlazila ispod kade par dana
pa se onda javi netko tko bi želio učiniti je svojom,
pa mi sve jako dobro objasnimo,
(nekad pomislim da smo i dosadni al šta vrijedi kad nas ljudi i ovak i onak ne slušaju)
pa udomiteljica kuži, jako dobro kuži, pa Kontru
koja se polako malčice otkravljuje s našom volonterkom
vozimo do Zagreba.
Što i kako je taj put izgledao i koliko joj je bio stresan
pa to nije ništa kako je izgledao put natrag
nakon što je udomiteljica odlučila nakon samo par sati da njena kujica ne prihvaća Kontru.
Eto, kažu da je put do pakla popločan dobrim namjerama,
samo kad te tvoje dobre namjere
nekog drugog pošalju u pakao
e da…
Pa onda popucaju unutarnji šavovi od sterilizacije (što nam se do sada nikada nije desilo) i jedva zaustavismo krvarenje.
Prilično sam uvjerena da, da bi se oporavila moraš željeti oporavak.

Al et, živ pas svašta istrpi i ima milion fraza i pjesama i narodnih “mudrosti” koje spominju pse i rane
i da, uvijek je čudo gledati ovakve pse kako se oporavljaju.
Uvijek je posebno čudo kad te ovakav pas zavoli,
jer ima puno pjesama i o ljubavi
pa ispadne da dok te pas nije volio…

Kontra je opet kod naše volonterke koja je, sasvim razumljivo,
sada prilično zaštitnički raspoložena
i nisu više dovoljne lijepe riječi
da je uvjere kako ste baš vi za Kontru,
al nekako zna i ona, baš kao i mi ostali da
negdje sto posto postoji neka famozna persona
koja bi imala razumijevanja i strpljenja
i koja bi kužila da je Kontra traumatizirana osoba
s kojom treba nježno i polako.

Da, valjda negdje postoji