Reći ćemo da je danas dan Prvi.

Prvi put je digla uši,
više nisu submisivno zaljepljene za glavu.
Rep je bio visoko prvi puta i razmahivao sreću.
Trčala je slobodna, opuštena s osmjehom od uha do uha i jezikom do poda, prvi puta, naravno.
A poznamo se mjesec dana i živi s nama (privremeno naravski!) dva tjedna.
Još uvijek ne mogu prići dovoljno blizu, a da ostane opuštena i da se ne baci na leđa.
Pomirila sam se s tim da neću imati dovoljno dobru fotku za predstavljanje…
Ili možda jednostavno tolika ljepota ne stane u jedan kadar
bezveznog mobitela 

Prvi puta se vozila bez da se tresla kao prut,
kontam da je shvatila da auti voze i na lijepa mjesta.
Grica iz ruke bivala je nemoguća misija, jede ju s guštom, ali sa sigurne udaljenosti, s poda.
Ali ne i danas, danas je bio gušt i iz ruke 
Igrala se s psima, vijala po poljima, natezala sa štapom.
Popela na kauč, spavala s ekipom.

Danas sam prvi puta vidjela Taju,
ne onu slomljenu, iznevjerenu, skamenjenu sjenu od psa…
Pokazala mi je sebe bezbrižnu, veselu, spremnu za novi početak i sve one slatke prve koje će sa svojim ljudima malo pomalo otkrivati.

Ako ste za, upoznam vas 

Kuma: Ivana Kalkan
Kuma: Iva Ercegovac
Kuma: Bruna Hanich Brajkovic